Danijela Jokić – Nikšić

Nikšić je ovaj snijeg u januaru i čuvanje da se ne polomis na ledu ispred Robne.
Vučje i skijanje do besvjesti.
Nikšić je Manitovac i kafa pored rijeke u prirodi, čim krene proljeće.
Nikšić su prvi poljupci na klupama u parku blizu manastira.
Cigare i pivo kod muzeja uz zvukove gitare.
Nikšić su Bedem i Lake fest i kampovanje u Topolama uz vatricu pod vedrim nebom.
Peta proleterska i krckanje kestenja pod nogama.
Opojan miris lipa u nozdrvama dok ideš prema Baronu .
Nikšić su petak i subota u Floydu i Propagandi uz poznata lica koja gledaš cio život a uvijek te iznova oduševe srdačnošću.
Nikšić je ‘ajmo do Markove’ u tri ujutru kada zatvorimo sve lokale.
Nikšić je duga setnja šetalištem put Trebjese i stidljivo držanje simpatije za ruku kada prolaziš kroz mračni dio.
Nikšić je ‘čekam te kod konja’.
Nikšić je iznova najjača svirka u Blues-u i onaj mračni ćošak kod šanka gdje sam te prvi put srela.
Nikšić je Manastirska ulica i izvirivanje put Nk pub-a u nadi da cu te vidjeti.
Nikšić je ponavljanje gradiva ispod drveća u dvorištu ispred faxa.
Nikšić je ‘optika’ i deset ljudi koji tu godinama ispraćaju i dočekuju stare i nove generacije.
Pecanje na Slanom jezeru u maju kada sve procvjeta.
Nikšić je klupa ispred Džonsonove gdje smo se prvi put poljubili.
Nikšić su Vito i Dugo.
Nikšić su Miladinove pjesme i skandiranje uz ‘opet krivi tip’.
Nikšić je dom.

BY: Danijela Jokić

Photo BY: Miloš Tomašević

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *