Filip Kruščić – Živimo u svijetu potrošačkog društva u kojem vrijednosti i socijalne norme se samo „vrte“

Zivimo u svijetu potrošačkog društva u kojem vrijednosti i socijalne norme se samo “vrte” oko potrošnje dobara i usluga a prije svega ljudskog u nama.Odlike kao što su materijalizam,trenutno zadovoljavanje,individualizam,socijalni darvinizam,konstantno takmičenje su samo jedni od pojavnih oblika imperijalističkog kapitalizma. Pogotovo u 21. Vijeku oponašanje bogatih i poznatih ličnosti glavni je pravac u kojem obični “zombi” potrošači oponašaju one koji su iznad njih na društvenoj ljestvici. Najgore od svega je što je to postalo “normalno”, to nije pojava koja postoji kao “rezervat” u zajednicama širom svijeta,to je ciljano prodavan propagandni proizvod. Sporadična pojava potrošačkog društva su TV i Radio stanice koje komercijalno promovišu kič kulturu i način životarenja na kredit. Potrošačko društvo njeguje mediokritetstvo i primitivizam u svim oblicima. Sve se tretira kao roba i usluga. Sav humanizam i solidarnost je nebitan u odnosu na potrošnju svega i svačega. Poenta je da nam konzumerizam oduzima mnogo više od novca. Mi konzumiramo potrošačko društvo a potrošačko društvo konzumira nas. Energiju koju ulazemo da zatvorimo finansijske konstrukcije, da isplatimo kredite samo zato da bismo uzeli nove, da bi uzeli novo koje nikad ne prestaje da bude “novo”. Najvrijednija valuta savremenog doba je vrijeme.  Mislimo da će nam biti lakše ako ne mislimo, ne osjećamo, ne preispotujemo, ne očajavamo, ne bunimo se, ne pokušavamo da spasimo svoju dušu. Postali smo potrošna roba sa neizvjesnim rokom trajanja. Okidač za sve ovo su generacije 21. Vijeka, i one generacije “rodjene sa ajfonom u rukama”. Odgajani i “jedni i drugi” od generacija koje su prosli razne ekonomske krize,politička previranja, nagomilavanja dugova, tenzija i ratova u svijetu kojih će nažalost uvijek biti, ove “mlade generacije” su postale manje idealisti a više pragmatični po pitanju svega. Uzmimo modu na primjer, neki poseban stil skoro da i ne postoji. Nezanimljivo i dosadno, svedeno u većini slučajeva bez omiljenog brenda gdje je važnije uklopiti se u masu nego štrčati. Čak i ono što “štrči” je neukusno zbog nedostatka potencijala kojeg je sve manje u kulturnoj sferi. Neki će reći da je “Bejbi Bum” generacija koja nas je dovela do svega ovoga, posebno do tehnokratske utopije, vladavine, obesmišljavanja svega ljudskog sto je u velikom porastu i nema tendenciju da se iskalkuliše,uredi… Ovo je vijek barem za sad, skoro bez značajnih ličnosti, velikih stvaralaca, bez potencijala da se stvori nešto novo i originalno, živimo na kvalitetu 20. Vijeka i kopijama istog. Ponovicu! Radimo svakakve poslove koje mrzimo kako bismo kupovali bezbroj stvari koje nam ne trebaju, reklame na svakom ćošku nas svakodnevno tjeraju da lovimo skupe automobile i odjeću. Mi smo djeca kapitalizma koji će uništiti sami sebe. Nema “velikog rata i velike depresije” koja tjera na revoluciju i evoluciju. Naš najveći rat je sa samim sobom. Svi se odgajaju misleći da će jednoga dana postati milioneri ili filmske ili muzičke zvijezde sistema kojeg nijesmo ni svjesni. Ali nećemo, i već smo bijesni ali sterilni da učinimo bilo što suprotno.

“Bojim se dana kada će tehnologija nadrasti medjuljudske odnose. Svijet će dobiti generaciju idiota”.

BY: Filip Kruščić

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *